Mnogi koji nisu upućeni u značenje riječi folklor, smatraju da je to samo narodna igra i pjesma. Međutim, ova riječ ima mnogo šire značenje i ona obuhvata sveukupnu narodnu tradiciju. I folklor koji već četrdeset godina njeguje KUD "VRELO IBRA", predstavlja nekoliko segmenata rožajskog narodnog stvaralaštva.
Bez dileme, u rožajskom folkloru prepoznajemo osnovne crte regiona, ali koji je neminovno, poprimio uticaje susjednih krajeva: sa jugoistoka albanske, sa zapada crnogorske, sa sjevera pešterske i sa istoka pazarske. Upravo u tome i jeste ljepota rožajskog folklora. On je uz ono autentično, rožajsko, i ono što je došlo sa strane, originalno prepoznatljivonarodno stvaralaštvo.
Za ovih četrdeset godina postojanja, rožajski folklor razvijao je i vodio možemo slobodno reći samo jedan čovjek Ibiš Kujević, kao i brojne generacije mladih izvodjača.Njihovo djelovanje često je bilo zasnovano na samoodricanju i beskrajnoj ljubavi prema svom kraju. Jer kako drugačije razumjeti uzlaznu liniju njihovog rada uz brojne organizaciono-finansiske teškoće i ne baš preveliku podršku lokalnih vlasti. No, " Vrelo Ibra", od samog početka svog rada skrenuće pažnju na sebe. Sjećam se kako sam prije četvrt vijeka bio ponosan na ove mlade ljude kada sam u "Večernjim novostima", na cijeloj prednjoj strani vidio fotografiju sa njihovog prvog značajnog gostovanja u svijetu i njihovog uspjeha u Libiji. Bilo mi je neobično drago što u najboljem smislu predstavljaju našoj, a i svjetskoj javnosti vrijednosti svog kraja i prenose slavu Rožaja. Bio sam svjestan da je Rožaje malo mjesto i da su njegovi predtsavnici u veoma jakoj konkurenciji uspjeli da na sebe skrenu pažnju svojom igrom i pjesmom. Ovo osjećanje ponosa nije me napuštalo ni kasnije, kad god sam čitao ili slušao pohvale o njihovom radu.
Htio bih da kažem da osim primarne, kreativne crte, djelovanje KUD "Vrelo Ibra" ima i značajnu edukativnu funkciju. Velikom broju mladih ljudi koji prolaze kroz Drušrvo, a bilo ih je preko 2500, pruža se prilika da igraju, pjevaju i da se takmiče van svog mjesta, da se sretnu sa vršnjacima, predstavnicima različitih kultura, da upoznaju zanimljive krajeve svijeta, koje, ubijeđen sam, teško da bi imali prilike da obiđu u sopstvenom aranžmanu.
I na kraju da se vratim naslovu ovog teksta. Svjedoci smo da je posljednjih 20 godina folklor bio i te kako zloupotrebljavan na ovim našim, balkanskim prostorima. Folklor je isplivao iz mraka ne kao nešto lijepo, već kao obiležje mračne prošlosti. Jednom riječju folklor je zloupotrebljavan i vulgarizovan. Prevođen je u čistu politiku i ekstremizam. Gubila se njegova primarna funkcija.
Arožajski folklor, bar onaj segment koji je njegovan u Društvu, ostao je nenaturen. Ostao je kao dio najljepše rožajske tradicije. Mladi ljudi igrali su i pjevali na način kao što su to radili od samog početka, onako kako to i danas rade. Ovom dosljednošću podvlačili su prepoznatljivu rožajsku karakternu crtu-osjećaj za tradiciju i za preplitanje raznih kultura i nacionalnih posebnosti.